Preporuči
Tiskaj
WordGovor predsjednika BK BiH kardinala Vinka Puljića papi Benediktu XVI. prigodom pohoda "ad limina" 2006. godine
Sveti Oče!
U ovom uistinu radosnom danu, dok se nalazimo ovdje ujedinjeni s Vama, nasljednikom časne uspomene apostola Petra, svi mi biskupi iz Bosne i Hercegovine, želimo Vam iz unutarnje i duboke radosti srdaca izraziti svoj iskren pozdrav pun poštovanja.
Po prvi puta Vaša Svetost nas prima u svoju Kuću dok dolazimo u posjet slavnim uspomenama najsvetijih Petra i Pavla.
Očitujemo Vam, dakle, dokaz svoje sinovske odanosti, utemeljene na istom zajedništvu vjere i ljubavi u Kristu, izražavamo Vam svoju iskrenu zahvalnost za ovaj susret koji nam omogućava da i Vaša Svetost sudjeluje u „radostima i nadi, u žalostima i strahovima“ (GS 1) naših partikularnih Crkava.
Na ovo hodočašće došli smo s dušom koja je, na žalost, još uvijek obilježena iskustvom žalosnog i nemilosrdnog rata čije se strašne posljedice još uvijek bolno odražavaju na narodu povjerenom našoj brizi. Ipak, ne napušta nas evanđeoska zabrinutost i ispunjenost nadom koja, kao pažljivi stražari, otkrije na obzorju rađanje novog dana za naš narod kojem, poput ostatka ostataka (usp. Ez 1,4; Neh 1,3; Iz 4,3), donese ne samo pravedno materijalno blagostanje nego, također i iznad svega, obnovljeni poticaj kršćanskog i crkvenog života.
Da bi se moglo razumjeti koliko je duboka naša bol, dovoljno je posjetiti da je prije sukoba, oko 820 000 vjernika animiralo život naših četiriju Biskupija, dok ih je sada ostalo 466 000. Među onima koji su napustili našu Zemlju, mnogi su otišli u daleke krajeve i čini se gotovo sigurno da se neće vratiti. Drugi koji bi se, naprotiv željeli vratiti, u svojoj težnji opažaju ravnodušnost i bezvoljnost, kako kod lokalnih političara tako i kod Međunarodne Zajednice. Od njih se očekuje materijalna pomoć za obnovu kuća, škola i struktura nužnih za suživot koji želi biti civiliziran, ali izgleda da njihova više nego opravdana očekivanja trajno padaju u prazno. Isto se to može reći i za naše kršćanske zajednice i za crkvene strukture: nemali broj župnih crkava, kuća, samostana i drugih građevina bili su porušeni ili jako oštećeni. Unatoč tome i s mnogo napora, nastojimo svima ulijevati nadu i preko obnove takvih zdanja.
Usred nevolja nismo se osjetili sami. „S vama smo i bit ćemo uvijek s vama“, tako nam je jamčio Vaš ljubljeni predšasnik časne uspomene papa Ivan Pavao II. (Ivan Pavao II., Govor biskupima Bosne i Hercegovine, 13. travnja 1997, u Smjernice Ivana Pavla II, vol. XX, 1, str. 687). On nam je pomogao svojom očinskom i nezaboravnom brigom i poticao nas da izdržimo svjedočenje vjere i da rastemo u uvjerenju da „Deus caritas est“ (1 Iv 4,16). Tu ljubav, poslušni Kristovoj zapovijedi, nastojali smo prenijeti drugima, upravo kad smo bili suočeni sa strahotom zla koje je tako besmisleno da su se i najprosvjetljenije savjesti mogle pokolebati (usp. Benedikt XVI. „Deus caritas est“ br.1). I danas, iako je završio najgorči dio borbe, suočavamo se s problemima koji se ne mogu lako riješiti, ali smo sigurni da nam Vaša Svetost neće uskratiti svoju srdačnu i trajnu podršku.
Iskusili smo kako je teško, čak nemoguće, vratiti mir i stvoriti ozračje povjerenja bez jednakih prava, bez istine i pravde, ako nedostaje poštivanje svakog muškarca i svake žene, ako se ne prizna dostojanstvo jednog naroda i njegove kulture. Ne možemo sakriti Vašoj Svetosti da danas, u našoj Zemlji, postaje očito kako su, na štetu ljudskog dostojanstva koje nas sve ujedinjuje, na djelu stavovi i izabrane lažne i prijevarne politike. Prekrivanje istine i sistematsko varanje guše nutarnji i socijalni život naših sugrađana. Osjećaju se gotovo nemoćni i uništeni od očaja. Više ne pucaju puške, ali želja da se nadvlada i ušutka glas biskupa, iako govore u ime svih etničkih grupa i povijesnih kultura u Zemlji tražeći njihova jednaka prava, prečesto prožima sredstva društvenih komunikacija. Nećemo Vam kriti, i to s gorčinom, ako je moguće još više sa zapanjenjem, da smo jako razočarani stavovima Međunarodne i Europske Zajednice koje redovito ignoriraju sve inicijative, prijedloge i molbe upućene s naše strane. U svemu tome izdiže se kao siguran znak potpore i posebne blizine Vaše Svetosti i Svete Stolice i nedavno imenovanje rezidentnog Apostolskog nuncija čija će trajna nazočnost biti ohrabrenje ne samo za katolike, nego i za one koji u aktivnosti Katoličke Crkve priznaju i siguran bedem za obranu cijelog čovjeka i svih ljudi.
Sveti Oče!
Vjera koja je stavljena na kušnju (usp. Ps 65, 10) još je uvijek živa, nada postojana i ljubav djelotvorna! Prožeti ovim trima krepostima koje idu zajedno (usp. Benedikt XVI. „Deus caritas est“ br. 39), i obnavljajući Vam ponovno svoje osjećaje sinovske privrženosti i priznanja, očekujemo sada Vaše ljubazne riječi koje su za nas i naše stado izvor duhovnog ohrabrenja i prosvjetljujući poticaj za svakodnevne pastoralne aktivnosti. Potvrđujemo Vam bez daljnjega svoje sjećanje u molitvi za Vaše petrovsko služenje i s ponizno molimo Vaš apostolski blagoslov za sebe i za svoje drage vjernike.
Vinko kardinal Puljić
nadbiskup metropolit vrhbosanski
predsjednik BK BiH