Svećenik služitelj Božanskog milosrđa
Priručnik za ispovjednike i duhovnike
"Potrebno je vratiti se u ispovjedaonice kao mjesto u kojemu se slavi sakrament pomirenja, ali također i mjesto u kojemu bi trebalo češće 'boraviti', kako bi vjernik mogao pronaći milosrđe, savjet i potporu, osjetiti se ljubljen i prihvaćen od Boga, te iskusiti nazočnost božanskog milosrđa, pored stvarne nazočnosti u euharistiji"[1].
Ovim se riječima Sveti otac Benedikt XVI. obratio ispovjednicima tijekom nedavno održane Svećeničke godine, ukazujući svima i svakomu pojedinačno na važnost i posljedično apostolsku žurnost da iznova otkriju sakrament ispovijedi, bilo kao pokornici, bilo kao služitelji sakramenta pokore.
Pored svakodnevnog slavljenja svete mise, raspoloživost za slušanje sakramentalnih ispovijedi, prihvaćanje pokornika i, tamo gdje je traženo, duhovno vodstvo, su stvarna mjera svećeničke pastoralne ljubavi i s njome svjedoče radosno i sigurno prihvaćanje vlastitog identiteta, redefiniranog sakramentom reda koji se nikada ne smije svesti na običnu funkciju.
Svećenik je služitelj, što će reći sluga i istodobno razboriti djelitelj božanskog milosrđa. Njemu je povjerena veoma teška odgovornost »otpuštati ili zadržati grijehe« (usp. Iv 20,23); preko njega vjernici mogu živjeti u današnjici Crkve, snagom Duha koji je Gospodin i daje život, radosno iskustvo izgubljenog sina koji se vraća očevoj kući, iz plašljivog interesa i kao sluga, ali je primljen i priznat u svom sinovskom dostojanstvu.
Tamo gdje je na raspolaganju ispovjednik, prije ili poslije dođe pokornik; tamo gdje je raspoloživost ispovjednika trajna, čak i na tvrdoglav način, doći će mnogi pokornici!
Ponovno otkriće sakramenta pomirenja, kojemu pristupamo kao pokornici i kao služitelji, je mjerilo autentične vjere u spasenjsko djelovanje Boga koje se učinkovitije očituje u moći milosti nego u ljudskim organizacijskim inicijativama, također pastoralnim, koje katkad zaboravljaju bitno.
Prihvaćajući s jakom motivacijom poziv Svetoga Oca i provodeći njegovu duboku nakanu, ovim Priručnikom nudimo, kao dodatni plod Svećeničke godine, korisno pomagalo za trajnu formaciju klera i pomoć ponovnom otkrivanju bitne vrijednosti slavljenja sakramenta pomirenja i duhovnog vodstva.
Nova evangelizacija i trajna obnova Crkve, koja je semper reformanda, ocrtavaju dinamičku životnu limfu stvarnog posvećenja pojedinog člana; posvećenje prethodi, traži i uvjet je svakoj apostolskoj učinkovitosti i obnovi na koju su klerici pozvani.
U velikodušnom slavlju sakramenta božanskog milosrđa, svaki svećenik je pozvan stalno proživljavati iskustvo jedinstvenosti i nužnosti službe koja mu je povjerena; takvo iskustvo će doprinositi izbjegavanju »kolebanja u identitetu«, koje je često svojstveno nekim svećenicima, jer pogoduje zahvalnom divljenju koje nužno ispunja srce onomu tko je, bez vlastite zasluge, pozvan od Boga, u Crkvi lomiti euharistijski kruh i darivati ljudima oproštenje.
S takvim željama povjeravamo širenje i plodove ovog Priručnika Blaženoj djevici Mariji, utočištu grešnika i Majci božanske milosti.
Vatikan, na Srijedu pepelnicu, 9. ožujka 2011.
Mauro Kard. Piacenza
Prefekt
Celso Morga Iruzzubietta
Naslovni nadbiskup Albe na moru
Tajnik
Svećenik služitelj Božanskog milosrđa (PDF)