Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine Conferentia Episcoporum Bosniae et Hercegovinae

Zakoni

Predgovor iz knjige "Crkva i država u BiH", Zakoni, podzakonski akti, ugovori i komentari

Nakon što je početkom 2004. Godine u BiH usvojen "Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica", stavljen je izvan snage zakon iz komunističkoga sustava (1976.), koji je bio vrlo ideološki obojen i veoma restriktivan prema religijskim zajednicama. Iz prijašnjega položaja neprijateljske odvojenosti države prema vjerskim zajednicama, koji je bio utvrđen zakonom iz 1976. Godine, novi zakon sve religijske zajednice prihvaća kao pravne osobe za civilno pravno područje čime su one postale ustanove javnoga prava.

Novi zakon postavlja državu u sustav koordinirane odvojenosti u odnosu prema religijskim zajednicama tako da ni jedna vjerska zajednica niti ijedna vjera ne može postati državna, ali su im svima zajamčena jednaka prava.

Kao nadležna ustanova za odnose s religijskim zajednicama, na razini cijele BiH, određeno je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice dok je za registraciju pravnih osoba crkava i vjerskih zajednica ovlašteno Ministarstvo pravde.

U službi ostvarenja tih prava i provođenja zakona, u međuvremenu su izrađeni podzakonski akti (pravilnik za registraciju pravnih osoba i uputa za provedbu zakona). Potpisan je također Temeljni ugovor između Svete Stolice i BiH koji još uvijek čeka da bude ratificiran.

Velika kvalitetna novost i posljedica spomenute zakonske regulative sastoji se prije svega u tome što su religijske zajednice i brojne njihove ustanove, koje su u formalnom smislu do pojave ovih pravnih akata bile izvan zakona, na državnom pravnom području stekle pravni subjektivitet i prešle u stanje javnoga prava. To im osigurava da se svaka od njih, kao priznata pravna osoba javnoga prava, može boriti za svoja prava i da s državom može dogovarati i ugovarati kao zakonom priznat pravni subjekt u društvu i formalni partner državnoj vlasti.

Budući da je pravno i stvarno stanje, što je nastalo nakon stupanja na snagu zakona iz 2004. Godine, velika novost kako za državnu vlast i njezine predstavnike tako isto za vjerske zajednice i one koji ravnaju njihovim pravnim osobama, ukazala se potreba prikupljanja barem osnovnih pravnih propisa, inače razasutih po službenim glasilima u kojima su objavljeni, kojima se na različitim područjima uređuju odnosi državnih vlasti i vjerskih zajednica kako bi ih se lakše i brže moglo konsultirati kad se za to ukaže potreba. Tako je nastala ova zbirka koja, osim "zakona o slobodi vjere…" i njegovih podzakonskih akata te ugovora sa svetom stolicom i nekoliko komentara, sadrži također daytonski opći okvirni sporazum sa svim njegovim aneksima i brojne zakone koji reguliraju npr. Pitanja osnivanja i registracije udruga i zaklada, humanitarne djelatnosti, zdravstvenog osiguranja, poreza na dodanu vrijednost, osnovnog i srednjeg obrazovanja, obiteljske problematike, obrane i službe u oružanim snagama, proglašenju i zaštiti nacionalnih spomenika i druge važne teme.

Iako su zakoni na našim područjima podložni vrlo čestim promjenama, što predstavlja posebnu vrstu problema, ipak, dok su na snazi, oni su pravila ponašanja. Stoga je ova zbirka sadašnjih propisa zamišljena i pripravljena kao pomagalo onima koji u ovom vremenu trebaju organizirati život i odnose vjerskih zajednica i države na području javnoga prava. Zato, vjerujem, da će kako predstavnicima vjerskih zajednica tako i države biti od velike koristi.

Tomo Vukšić