Pokoj vječni daruj mu Gospodine! Svjetlost vječna neka mu svijetli!
Preporuči
Tiskaj
WordSućut biskupa Biskupske konferencije BiH u povodu smrti nadbiskupa Jurića
Umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup Ante Jurić preminuo je u utorak 20. ožujka u Puli u 90. godini života, 65. svećeništva i 24. biskupstva
Biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, 20. ožujka uputili su mons. dr. Marinu Barišiću, nadbiskupu metropolitu splitsko-makarskom, brzojav sućuti sljedećeg sadržaja:
Preuzvišeni gospodine, dragi subrate u biskupskoj službi!
Mi, biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, okupljeni na svom 54. redovitom zasjedanju u Biskupskom ordinarijatu u Mostaru, odmah na početku svog rada istinski smo rastuženi iznenadnom viješću o smrti Vašeg dragog i cijenjenog predšasnika mons. Ante Jurića, nadbiskupa splitsko-makarskog u miru. Vama, Vašem svećenstvu, redovništvu i cijelom vjernom puku drage Splitsko-makarske nadbiskupije izražavamo najiskreniju bratsku sućut i rado se ujedinjujemo s Vama u molitvi za dušu dobrog nadbiskupa Ante.
Upravo u ovom, tijekom nedavnog rata spaljenom a sada obnovljenom biskupskom sjedištu u Mostaru kao i u drugima našim biskupskim sjedištima, sada pokojni nadbiskup Ante aktivno je više puta sudjelovao na našim zasjedanjima kao delegat Hrvatske biskupske konferencije. U njegovim istupima bio je itekako vidljiv osjećaj blizine pa čak i neke vrste očinske brige za nas biskupe u BiH kao i za sve članove naših biskupijskih zajednica. Bio je blizak s Mostarsko-duvanjskom biskupijom s kojom Splitsko-makarsku biskupiju ne veže samo granica nego i toliki ljudi koji su međusobno povezani kao i vrlo slično podneblje i u mnogo čemu zajednička povijest.
Ostat će za nas osobito nezaboravna otvorenost i dobrota koju je pokojni nadbiskup Ante, zajedno s tolikim svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernicima kao i brojnim ljudima dobe volje, pokazao prema tisućama prognanih i izbjeglih članova Vrhbosanske i Banjolučke biskupije u teškim ratnim i poratnim vremenima. Nebrojeno puta otvorio je vrata svoga doma i institucija svoje nadbiskupije za nas u potrebi. Sjećanje na njega i njegovu otvorenost budi ponos što se u tako teškim vremenima moglo susresti ljude dobrote i predanosti u Božju volju te otvorenosti za braću i sestre u potrebi; ljude koji su bili spremni puno slušati a malo govoriti, puno voljeti a nikako ne mrziti.
Još jednom izražavajući sućut za pokojnoga nadbiskupa Antu, molimo Božji blagoslov za cijelu Vašu dijecezu i iskreno Vas pozdravljamo! (kta)