Preporuči
Tiskaj
WordSveta Stolica odobrila statut Vojnog ordinarijata u BiH
Slijedom „Ugovora između Bosne i Hercegovine i Svete Stolice o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine“, potpisanog u Sarajevu 8. travnja 2010., Sveta Stolica – nakon razmjene ratifikacijskih instrumenata, obavljene 14. rujna 2010. u Vatikanu – Apostolskim pismom „Magni aestimamus“ od 1. veljače 2011., osnovala Vojni ordinarijat za Bosnu i Hercegovinu.
Katoličko dušobrižništvo vojnika u cijelom svijetu ravna se apostolskom konstitucijom „Spirituali militum curae“ (O duhovnoj skrbi vojnika, Ivan Pavao II., 1986.). Taj papinski dokument određuje da se svaki pojedini vojni ordinarijat, kao posebno su crkveno okružje, upravlja vlastitim statutima koje izdaje Apostolska Stolica. U tim statutima se detaljnije preciziraju uredbe ove konstitucije, i prilagođuju uvjetima u kojima dotični vojni ordinarijat djeluje, a postaju valjani tamo gdje postoje prethodno sklopljeni ugovori između Apostolske Stolice i konkretne države.
U skladu s obvezom vlastite službe, vojni biskup mons. dr. Tomo Vukšić je izradio prijedlog statuta Vojnog ordinarijata u BiH koji je, nakon što su o njemu pozitivno mišljenje dali i biskupi Biskupske konferencije BiH, u kolovozu 2011. poslan u Rim nadležnoj Kongregaciji za biskupe.
Prema ustaljenoj praksi, osim Kongregacije za biskupe, sve pristigle prijedloge ovakvih statuta proučavaju također Državno tajništvo i Papinsko vijeće za zakonske tekstove, kojima ih dostavlja sama Kongregacija, te se sva tri tijela očituju o njima, pa je tako bilo i u ovom slučaju.
Nakon što su sva tri rimska tijela izrazila pozitivno mišljenje, te pošto su u prijedlog statuta unesene njihove sugestije, prijedlog statuta je početkom siječnja 2012. ponovno poslan Kongregaciji za biskupe, sada na odobrenje.
Pročelnik Kongregacije za biskupe, kardinal Marc Ouellet, je u audijenciji 27. siječnja 2012. papi Benediktu XVI. predstavio prijedlog statuta koji je Papa odobrio a kardinal Ouellet istoga dana potpisao dekret odobrenja i popratnim pismom od 30. siječnja 2012. obavijestio vojnoga biskupa.
Statut se sastoji od 26 članaka a, osim uvoda, ima pet dijelova koji nose naslove: Vojni ordinarijat, vojni ordinarij, prezbiterij Vojnog ordinarijata, kurija Vojnog ordinarijata te zaključne odredbe.
Sadržaj Statuta Vojnog ordinarijata
Statut podsjeća da je Vojni ordinarijat u kanonskom pravu izjednačen s biskupijom, osim ako proizlazi drukčije iz naravi stvari ili iz izričite normativne odredbe, a pro norma njim upravlja biskup, s naslovom vojni ordinarij. Kao takav Vojni ordinarijat ima kanonsku javnu pravnu osobnost koja mu je u Bosni i Hercegovini civilno priznata na osnovu „Zakona o slobodi vjere i pravnom položaju Crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini“ iz 2004. godine.
U svom djelovanju Vojni ordinarijat se ravna: „Ugovorom između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine“; apostolskom konstitucijom „Spirituali militum curae“; propisima „Zakonika kanonskoga prava“; te odredbama ovoga Statuta.
Svrha Vojnog ordinarijata je brinuti se za dušobrižništvo katoličkih vjernika, pripadnika Oružanih snaga BiH. Pod njegovu vlast upravljanja pripadaju: vojne osobe i drugi stalni zaposlenici u službi Oružanih snaga BiH; članovi njihovih obitelji, tj. bračni drugovi i djeca, također punoljetna, ako žive s roditeljima u istome domu, kao i njihova rodbina i druge osobe koje s njima dijele isto prebivalište; kadeti vojnih škola, oni koji obavljaju službu u vojnim ustanovama, bolesnici i osoblje vojnih zdravstvenih ustanova; svi vjernici, muškarci i žene, članovi neke redovničke ustanove ili ne, koji stalno obavljaju službu koju im je povjerio vojni biskup ili im je za nju dao svoju suglasnost.
Sjedište Vojnog ordinarijata i njegova glavna crkva su u Sarajevu.
Vojni ordinarij
Statut ponavlja ono što je rečeno u Ugovoru (čl. 2): vojnog biskupa slobodno imenuje papa a o tom će, prije proglašenja imenovanja, na povjerljiv način biti obaviješteno Vijeće ministara BiH.
Vlast upravljanja vojnog biskupa, koju može vršiti također nad vjernicima koji bi se našli u inozemstvu, je osobna, redovita i vlastita, ali skupna s vlašću dijecezanskoga biskupa, jer pripadnici Vojnog ordinarijata nastavljaju biti vjernici svojih dotičnih biskupija prema prebivalištu ili prema obredu. Vojarne i druga mjesta namijenjena Oružanim snagama najprije su i prvotno pod jurisdikcijom Vojnog ordinarijata; na drugom pak mjestu također pod jurisdikcijom dijecezanskoga biskupa; to jest svaki put kad nema vojnoga biskupa i njegovih kapelana, u tom slučaju bilo dijecezanski biskup bilo župnik djeluju po vlastitom pravu.
Vojni biskup je, po pravu, član Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, a u slučaju prazne ili spriječene stolice, ako Sveta Stolica ne odredi drukčije, službu upravitelja Vojnog ordinarijata preuzet će generalni vikar, ali kroz to razdoblje ne može uvoditi novine.
Prezbiterij Vojnog ordinarijata
Prezbiterij Vojnog ordinarijata čine dijecezanski i redovnički svećenici, stalno određeni za dušobrižništvo Oružanih snaga BiH, uz prethodno dopuštenje vlastitoga dijecezanskog biskupa ili redovničkoga poglavara. A da se pastoralna skrb može uspješno obavljati, dijecezanski biskupi i nadležni redovnički poglavari stavit će na raspolaganje Vojnom ordinarijatu dovoljan broj svećenika i đakona prikladnih za tu zadaću.
Naravno, dijecezanski svećenici mogu biti inkardinirani u Vojni ordinarijat prema propisima kanonskoga prava, nakon određenoga razdoblja provjere. Svećenici, koji su za stalno određeni za dušobrižništvo Oružanih snaga BiH, zovu se vojni kapelani i imaju prava i dužnosti analogne onima koje imaju župnici, ali skupno s mjesnim župnikom. Oni uživaju također pravni status i ulogu zagarantiranu državnim zakonom, uz potpuno poštivanje njihove posebnosti katoličkih svećenika.
Vojni biskup, u dogovoru s nadležnim biskupom ili redovničkim poglavarom, može tražiti dijecezanske i redovničke svećenike za privremenu ili prigodnu službu. Za vrijeme službe u Vojnom ordinarijatu i ovi će se svećenici nazivati vojnim kapelanima.
U dogovoru s Ministarstvom obrane odredit će se sjedišta kao takva vojnih kapelana za dušobrižničku skrb katoličkih vjernika, pripadnika Oružanih snaga, a vojni ordinarij je nadležan imenovati i premještati vojne kapelane, obavješćujući o tomu Ministarstvo obrane.
Vojni biskup će voditi duhovnu i materijalnu skrb za odgoj budućih svećenika Vojnog ordinarijata i koristit će se jednim od sjemeništa koja postoje u zemlji. U tome će mu pomagati vojni kapelani, koji su također dužni brinuti se o svećeničkome pomlatku Vojnog ordinarijata.
U pripremi vjernika za sakramente, posebno za ženidbu, vojni kapelani će obdržavati odredbe Biskupske konferencije BiH, a vojne kapelanije će primjenjivati odredbe iste Biskupske konferencije u vođenju knjiga za podjeljivanje sakramenata i za stanje osoba.
Pod vodstvom vojnog ordinarija i vojnih kapelana u dušobrižništvo mogu biti uključeni đakoni i vjernici laici koji posjeduju odgovarajuću duhovnu i stručnu spremu, a vojnom biskupu, osim vojnih kapelana, u dušobrižništvu pomažu i dekani, koje on može slobodno imenovati između vojnih kapelana, prema pastoralnim potrebama
Biskupi iz BiH dopustit će vojnom biskupu i vojnim kapelanima, prema potrebi i mogućnostima, korištenje crkava i suradnju drugih svećenika, a vojni ordinarij će se pobrinuti da vojni kapelani budu od pomoći župnicima u dušobrižništvu. Ako bi pak koji vojni kapelan, izvan vlastite službe, želio vršiti pastoralnu skrb vjernika koji mu nisu povjereni, morat će dobiti dopuštenje nadležnoga dijecezanskog biskupa.
Glede prestanka službe vojnih kapelana, pridržavat će se uvjeta utvrđenih zajedničkim dogovorom nadležnih crkvenih i državnih vlasti. Nakon umirovljenja vojnih kapelana vojni biskup će nastaviti voditi prikladnu skrb za njih.
Kurija Vojnog ordinarijata
Vojni biskup upravlja Vojnim ordinarijatom uz suradnju kurije koju, kako određuje Statut, sačinjavaju: generalni vikar, kancelar, tajnik, ekonom i drugi dodijeljeni službenici. A državna vlast se, potpisivanjem Ugovora 8. travnja 2010., obvezala da će se Ministarstvo obrane brinuti za materijalno uzdržavanje osoblja Vojnog ordinarijata, te da će isto Ministarstvo osigurati materijalne uvjete potrebne za djelovanje Vojnog ordinarijata, prije svega dolično sjedište vojnog ordinarija i njegove kurije, te prikladna mjesta za bogoštovlje.
U skladu s kanonskim propisima, vojnom biskupu pomažu prezbitersko vijeće, pastoralno vijeće, ekonomsko vijeće i zbor savjetnika. A vodeći računa o broju svećenika Vojnog ordinarijata u BiH, prezbitersko vijeće i zbor savjetnika sastavljeni su i djelatni kao u apostolskim vikarijatima i apostolskim prefekturama. No zbor savjetnika vrši svoju službu prema kanonskim propisima, osim u situaciji prazne ili spriječene stolice.
Određeno je također da je, glede sudskih postupaka vjernika Vojnog ordinarijata u crkvenim pitanjima, na prvom stupnju nadležan crkveni sud Vrhbosanske-Sarajevske nadbiskupije; a kao prizivni sud nadležan je Međubiskupijski sud drugoga stupnja sa sjedištem u Sarajevu.
Zaključne odredbe
Ostala pitanja koja se tiču odnosa između Vojnog ordinarijata i Ministarstva obrane BiH uredit će se Sporazumom i Pravilnikom, o kojima se govori u čl. 11 Ugovora. Ustvari, tim Ugovorom je predviđeno da će se budućim Sporazumom između Vijeća ministara BiH, koje će zastupati nadležna ministarstva, i Biskupske konferencije BiH, prirediti pravilnik s razrađenim pojedinostima o djelovanju Vojnog ordinarijata. A da se ne bi pojavilo razdoblje pravne praznine, tada je dogovoreno da ostaje na snazi, do sklapanja novoga sporazuma, u svemu što nije u suprotnosti s ovim Ugovorom, „Sporazum o uspostavi, ustrojstvu i načinu djelovanja katoličkog dušobrižništva kao sastavnoga dijela jedinstvene vjerske službe u Ministarstvu obrane i u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine“, sklopljen 11. rujna 2007. između Ministarstva obrane i Vrhbosanske nadbiskupije.
I kao posljednje, nakon odobrenja Svete Stolice, ovaj Statut će stupiti na snagu njegovim objavljivanjem u službenom glasilu Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.
