Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine Conferentia Episcoporum Bosniae et Hercegovinae

Detalj s konferencije za novinstvo

Preporuči Tiskaj Word

Održana konferencija za novinstvo na kraju 53. redovnog zasjedanja BK BiH

Na konferenciji su govorili kardinal Vinko Puljić i predsjednik BK BiH biskup Franjo Komarica

Konferencija za novinstvo o temama i zaključcima 53. redovnog zasjedanja Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine održana je u subotu, 5. studenog u prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog u Sarajevu. Na konferenciji su govorili nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić i predsjednik BK BiH banjolučki biskup mons. dr. Franjo Komarica.

Na početku konferencije kardinal Puljić je uputio zahvalu svim djelatnicima obavijesnih sredstava koji omogućavaju da šira javnost bude upoznata s zaključcima ovog redovnog zasjedanja. Kazavši kako je sam tijek zasjedanja bio u znaku obljetnice 130 godina ponovne uspostave redovne crkvene hijerarhije u Bosni i Hercegovini, izrazio je radost što je zasjedanje proteklo u intenzivnim radu, slozi i zauzetosti svih biskupa sudionika.

Pridružujući se u kardinalu Puljiću u zahvalnosti za pozornost medija tijekom zasjedanja, biskup Komarica je na osobit način uputio riječi zahvale medijskim djelatnicima što su na vrlo lijep način popratili svečanu Misu proglašenja blaženim Drinskih mučenica 24. rujna. Potaknuvši okupljene novinare da ustraju u nastojanju da služe dobroti, milosrđu, ljubavi, miru, poštenju i istini, podsjetio je na riječi bl. Ivana Pavla II. kojima je pozvao sve da ne očekuju od drugih da uređuju ovu zemlju nego da sami budu graditelji bolje budućnosti.

Na pitanje novinara o tome, koji su zabrinjavajući faktori za katolike u BiH, kardinal Puljić je, u prvom redu, izrazio žalost radi nepostojanja popisa stanovništva iz čijih podataka bi se mogle napraviti prave usporedbe. Napomenuvši da Katolička Crkva posjeduje unutarnje podatke prikupljene u vrijeme posjeta svećenika obiteljima za Božić, izrazio je zabrinutost da je, upravo na temelju tih podataka, broj katolika u BiH posljednjih godina u opadanju iako je u nekim poratnim godinama bio u blagom porastu. Osvrnuvši se dalje na stanje katolika u ovoj zemlji, a podsjećajući pri tome da ih većina pripada hrvatskom narodu u BiH, istaknuo je da jednakopravnost jednog naroda ne može biti ostvarena bez ispunjavanja istih prava za sva tri konstitutivna naroda, kao i za ostale narode u BiH u svakom dijelu zemlje.

Upitan da prokomentira raspravu o novoj evangelizaciji sa 41. plenarnog zasjedanja Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) u Tirani, biskup Komarica je pojasnio da se ne radi o propovijedanju nove vjere, već o obnavljanu postojeće. Objasnivši da se radi o poticaju, koji za cilj ima posviješćivanje značaja kršćanstva za sve koji u Crkvi imaju odgovorne službe, a također i za sve članova Crkve, podsjetio je da kršćanstvo propovijeda univerzalnu ljubav Božju prema cijelom svemiru, zemaljskoj kugli, a osobito prema čovjeku.

Na novinarski upit o tome, misli li da učestali napadi na vjerske objekte imaju veze s pokretanjem projekta Međureligijskog vijeća u BiH „Monitoring napada na vjerske objekte i druga mjesta od značaja za crkve i vjerske zajednice u BiH“ u 2010. godini, kardinal Puljić je odgovorio da se takav dojam dobiva i zbog češćeg izvještavanja o medijima. Upozorio je na povremenu neodgovornost onih koji su zaduženi za čuvanje reda i mira jer ponekad sve prebace na maloljetnike koji opet imaju svoje roditelje. Spomenuo je i da je sadašnji politički rječnik ponekad opterećavajući i može doprinositi stvaranju ozračja napada. Kazao je da odgovornost mora preuzeti cijelo društvo kako bi svi radili na stvaranju suživota uz poštovanje u različitosti u izgradnji boljeg sutra.

Na pitanje o tome, što biskupi zajedno s Apostolskim nuncijem mogu učiniti na polju rješavanja problema ugroženosti katolika u BiH, kardinal Puljić je kazao kako je na Crkvi prvenstveno da ukazuje državi na probleme, a odgovornost je države da te probleme rješava. Spomenuo je i potrebu da i međunarodnoj zajednici ukazuju kako stabilan mir nije moguć bez jednakih prava te da tek tada Crkva, kao katolička zajednica, može ostvarivati ta prava na svim prostorima. (kta)