Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine Conferentia Episcoporum Bosniae et Hercegovinae

Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata - Ne preporuča pjevati nakon pretvorbe Zdravo tijelo Isusovo

Vatikan, 16. svibnja 2006.

Uzoriti,

Ova Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata primila je pismo kojim Biskupska Konferencija Bosne i Hercegovine traži ponovno uvođenje u praksu tradicije prema kojoj se poslije pretvorbe kruha pjeva strofa: Zdravo, Tijelo Isusovo, na oltaru posvećeno, i nakon pretvorbe vina strofa: Zdravo, Krvi Isusova, na oltaru posvećena.

Kongregacija cijeni duboku i starodrevnu pobožnost vjernika Bosne i Hercegovine prema Presvetoj Euharistiji, posebno u trenutku pretvorbe kruha i vina u Svetoj Misi.

U vezi s molbom da se pjeva tradicionalni odlomak teksta nakon svake pretvorbe, Zdravo Tijelo Isusovo, na oltaru posvećeno i Zdravo Krvi Isusova, na oltaru posvećena, Kongregacija traži, iz više razloga, da se slijedi tekst i sadašnju strukturu Reda Mise. Prije svega, već postoji usklik «Mysterium fidei» nakon pretvorbe kruha i vina, s tri odgovora naroda. Ovaj usklik je proučen i sastavljen prema vlastitom književnom rodu, popraćen gestom pokleknuća svećenika, podizanjem Tijela i Krvi Kristove i trenutkom klanjanja svećenika i naroda u tišini. Stoga ne bi bilo preporučljivo remetiti ovu strukturu. Narod je već preko 40 godina naviknut na novi Red Mise. Zato bi predložena pjesma mogla biti prikladna za pjevanje tijekom pričesti.

Koristim prigodu da Vam uputim izraze svoga osobitog poštovanja

Vašoj Uzoritosti odani u Gospodinu

+ Francis Card. Arinze
Prefekt

Papinsko vijeće za zakonske tekstove Napuštanje Katoličke crkve

Prot. br. 10279/2006.

Vatikanski grad, 13. ožujka 2006.

Uzoriti/Preuzvišeni gospodine,

Već davno ne mali broj biskupa, sudskih vikara i drugih djelatnika kanonskoga prava podastrijeli su ovom  Papinskom vijeću dvojbe i zahtjeve za pojašnjenjem glede tzv.actus formalis defectionis ab Ecclesia catholica, o kojemu se govori u kanonima 1086, § 1,1117 i 1 124 Zakonika kanonskoga prava. Radi se, ustvari, o novom poimanju u kanonskom zakonodavstvu i različitom od drugih prvenstveno „virtualnih" načina (tj. utemeljen­ih na ponašanjima) „notornoga" ili ."javnoga" napuštanja vjere (usp. kann. 171, § 1, 4°; 194, § 1, 2°; 316, § l; 694, §1,1°; 1071, § 1, 4° i § 2), okolnosti u kojima krste ni u Katoličkoj crkvi ili u nju primljeni su obvezani na čisto crkvene zakone (usp. kan. 11).

Problem su pozorno ispitali nadležni dikasteriji Svete Stolice kako bi se preciziralo posebice teološko-doktrinarne sadržaje togaactus formalis defectionis ab Ecclesia catholica i nakon toga sredstva i pravne formalnosti potrebne kako bi on izgledao kao pravi „formalan čin" otpada.

Nakon što se, glede prvoga aspekta, imalo odluku Kongregacije za nauk vjere i nakon što se cijelo pi­tanje ispitalo na plenarnoj sjednici, ovo Papinsko vijeće priopćava uzoritim i preuzvišenirn predsjednicima biskupskih konferencija kako slijedi:

1. Napuštanje Katoličke crkve, da bi moglo biti valjano predstavljeno kao pravi actus formalis defectionis ab Ecclesia, također glede učinka iznimaka koje predviđaju spomenuti kanoni, treba se konkretizirati u:

a)unutrašnjoj odluci za izlaskom iz Katoličke crkve;
b)izvršenju i vanjskom očitovanju ove odluke;
c)prihvaćanju to odluke sa strane nadležne crkvene vlasti.

2. Sadržaj čina volje mora biti prekid veza zajedništva - vjera, sakramenti, pastoralno vodstvo - koje omogućuju vjernicima primanje milosnoga života unutar Crkve. To znači da takav formalan čin otpada nema samo pravno-administrativni karakter (izlazak iz Crkve u smislu popisa s odnosnim civilnim posljedicama), već je pravo odvajanje od konstitutivnih elemenata života Crkve: pretpostavlja dakle čin apostazije, hereze ili šizme.

3. Pravno-administrativni čin napuštanja Crkve po sebi ne može predstavljati formalan čin otpada u smislu kako ga razumije CIC jer bi mogla ostati volja da se ustraje u zajedništvu vjere.

S druge strane, formalna ili (još manje) materijalna hereza, šizma i apostazija ne predstavljaju same za sebe formalan čin otpada ako nisu izvanjski konkretizirane i ako nisu na traženi način očitovane crkvenoj vlasti.

4. Mora se raditi, stoga, o valjanom pravnom činu, koji je izvršila kanonski sposobna osoba i u skladu s kanonskim normama koje ga reguliraju (usp. kann. 124-126). Taj čin mora biti iskazan na osoban, svjestan i slobodan način.

5. Traži se da zainteresirani iskaže čin na pisani način pred nadležnom vlašću Katoličke crkve: vlastitim ordinarijem ili župnikom, kojemu jedinomu pripada prosuditi o postojanju ili ne postojanju čina volje čiji je sadržaj izražen u br. 2.

U skladu s tim, jedino istodobno postojanje dvaju elemenata - teološki profil unutrašnjega čina i njegovo očitovanje na način tako definiran - predstavlja actus formalis defectionis ab Ecclesia catholica s odgovarajućim kanonskim sankcijama (usp. kan. 1364, § 1).

6. U ovim slučajevima sama nadležna crkvena vlast pobrinut će se da u maticu krštenih (usp. kan. 535, § 2) bude unesena zabilježba s izričitom napomenom o dogođenoj „defectio ab Ecclesia catholica actu formali".

7. Ipak, jasno je da ostaje vez sakramentalne pripadnosti Tijelu Kristovu, koje je Crkva, budući da je krsni karakter trajan ontološki vez i ne može prestati zbog nijednoga čina ili djela otpada.

U sigurnosti da će taj episkopat, svjestan spasenjske dimenzije crkvenoga zajedništva, dobro razumjeti pastoralne motivacije ovih normi, koristim prigodu da potvrdim osjećaje bratskoga poštovanja.

Vašoj uzoritosti/preuzvišenosti odani u Gospodinu

Kardinal JULIAN HERRANZ, predsjednik Bruno Bertagna, tajnik

Ovo priopćenje odobrio je vrhovni svećenik Benedikt XVI. koji je odredio da bude dostavljeno svim pred­sjednicima biskupskih konferencija.

Uzoritom gospodinu Kardinalu VINKU PULJIĆU,nadbiskupu vrhbosanskom
Predsjedniku Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

Kaptol 32
BiH - 71000 SARAJEVO

Preveo: Don Tomo Vukšić