Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine Conferentia Episcoporum Bosniae et Hercegovinae

Dokumenti

• Odredbe
• Direktorij
• Smjernice

Crkvene knjižnice sa svojim cjelokupnim fondom – tiskanim, rukopisima, knjigama, CD-ima i ostalom primjerenom građom – smatraju se spomenicima kulture i služe promicanju prosvjete i znanosti, poglavito crkvene.

 

Prema utemeljiteljima, mjestu nastanka i korisnicima crkvene knjižnice se dijele na:

a)      biskupijske i središnjih biskupijskih ustanova;

b)      dekanatske i župne;

c)      redovničke.

 

Odredbe koje slijede odnose se na sve tri vrste spomenutih knjižnica.

 

Crkvene knjižnice nisu samostalne ustanove, već su u svemu ovisne o Ordinariju, odnosno zakonitom redovničkom poglavarstvu, budući da su crkveno vlasništvo.

 

Crkvene knjižnice prikupljaju građu: ostavštinom, vlastitim izdanjima, darovima, kupovinom i zamjenom.

 

Nadzor nad crkvenim knjižnicama i njihovim radom obavlja Ordinarij, odnosno zakoniti redovnički poglavar, neposredno ili posredno putem svog opunomoćenika. On ujedno imenuje i razrješava dužnosti djelatnike knjižnice.

 

Crkvenim knjižnicama upravlja ravnatelj a sve stručne poslove u njima obavlja knjižničar. Ravnatelj predlaže Ordinariju, odnosno redovničkom poglavaru, upošljavanje stručnoga osoblja i brine se da knjižnica služi svojoj svrsi. U suglasnosti s Ordinarijem, odnosno zakonitim redovničkim poglavarom, ravnatelj, saslušavši mišljenje knjižničara, nabavlja potrebita nova izdanja. Knjižničar sređuje i čuva knjižni fond i daje ga zainteresiranim osobama na uporabu. Knjižničar daje sve potrebne obavijesti koje se odnose na knjižnicu. Skrbi da cjelokupni knjižni fond bude upisan u inventarne knjige. Nastoji oko oblikovanja kataloga, napose autorskog i stručnog. Zajedno s ravnateljem knjižničar podnosi Ordinariju, odnosno zakonitom redovničkom poglavaru, izvješće o radu.

 

Ako je potrebno, knjižničar može imati jednoga ili više pomoćnika.

 

Neka se po mogućnosti uz knjižnicu uredi posebna prostorija koja služi kao čitaonica.

 

Iz crkvenih knjižnica knjige se mogu posuđivati samo osobama koje knjižničar osobno poznaje ili ima preporuku za njih od nadležne crkvene osobe ili ustanove.

Novija i obična izdanja mogu se posuđivati uz kauciju i pismeni revers i izvan knjižnice, najdulje do mjesec dana.

Vrijedne knjige, rukopisi, časopisi i starija izdanja (prije 1900. godine) mogu se čitati samo u čitaonici knjižnice, i to nakon predana pisanog reversa.

 

Osobito stare i vrijedne knjige, ako je potrebno radi bolje zaštite, neka se, uz pridržaj vlasništva, pohrane iz župnih i dekanatskih knjižnica u središnju biskupijsku knjižnicu, odnosno iz samostanskih knjižnica u knjižnicu redovničke provincije.

 

Ključ od knjižnice čuva knjižničar koji je i odgovoran za knjižnicu.

 

Ako knjižnica posjeduje dvije ili više dubleta pojedinih izdanja, može se na prijedlog ravnatelja i knjižničara i uz dopuštenje Ordinarija, odnosno zakonitoga redovničkog poglavara, obaviti razmjena s odgovarajućim dubletom neke druge knjižnice. Međusobna suradnja među knjižnicama poželjna je i korisna.

 

Od vremena do vremena potrebno je obaviti reviziju cjelokupna knjižnog fonda. Revizija je obvezna prigodom promjene knjižničara, a obavlja se kod primopredaje dužnosti.

 

Apsolutno je zabranjeno otuđiti ili uništiti bilo koju pohranjenu jedinicu knjižnog fonda.

U slučaju prestanka postojanja i rada knjižnice, cjelokupnim knjižnim fondom i inventarom raspolaže Ordinarij, odnosno zakoniti redovnički poglavar, u skladu sa crkvenim propisima.

 

Za pravilno tumačenje ove Uredbe nadležno je Vijeće BK BiH za crkvena kulturna i materijalna dobra.

 

Uredbu o crkvenim knjižnicama potvrdila je BK BiH na 40. redovitoj sjednici u Banjoj Luci dana 12. srpnja 2007. i istoga dana je stupila na snagu.