Naslovna Katolička crkvaO namaBiskupi BK BiHBiskupijeTijela BK BiHRedovništvo u BiHDokumentiZakoniAktualnosti
Kardinal Vinko Puljić Kardinal Vinko Puljić
Mostar - 22.03.2017

Pozdrav predsjednika BK BiH kardinala Puljića na početku 69. redovitog zasjedanja BK BiH

Redovito zasjedanje BK BiH, 21. i 22. ožujka u Biskupskom ordinarijatu u Mostaru

Na početku radnog dijela 69. redovitog zasjedanja Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, koje je započelo 21. ožujka 2017. u prostorijama Biskupskog ordinarijata u Mostaru, svoj pozdrav i uvodnu riječ uputio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, predsjednik BK BiH. Pozdrav kardinala Puljića prenosimo u cijelosti:

Evo nas, braćo biskupi, ponovno u ovoj godini u Mostaru, ovaj put na 69. redovitom zasjedanju naše Biskupske konferencije. U svoje ime i u ime svih okupljenih sudionika zasjedanja pozdravljam domaćina mons. Ratka Perića i sve njegove suradnike koji su naši domaćini. Ujedno zahvaljujem na gostoprimstvu koje smo već toliko puta iskusili.

Otvarajući naše redovito zasjedanje, pozdravljam i sve druge članove naše Biskupske konferencije:  mons. Franju, mons. Tomu, mons. Peru i mons. Marka, kao i našeg generalnog tajnika mons. Ivu.

S posebnim poštovanjem u svoje ime i u ime svih članova Biskupske konferencije pozdravljam našeg gosta na ovom zasjedanju, delegata Hrvatske biskupske konferencije mons. Slobodana Štambuka, biskupa hvarsko-bračko-viškog. Na žalost, dopredsjednik Međunarodne biskupske konferencije mons. Đura Džudžar, apostolski egzarha za vjernike bizantskog obreda u Srbiji, morao je otkazati dolazak zbog sprovoda jednog svog svećenika, a Talijanska biskupska konferencija nije mogla ovaj put poslati svog delegata.

Tijekom prvog radnog dana s nama će se susresti apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini mons. Luigi Pezzuto, u čijoj će pratnji doći tajnik mons. Giuseppe Trentadue, pa ga već sada pozdravljam.  

Dana 13. ožujka ove godine bila je obljetnica izbora pape Franje koji nas je posebno zadužio svojim pastirskim pohodom glavnom gradu Bosne i Hercegovine, 6. lipnja 2015. i svojim pastirskim porukama. Trebamo sve učiniti da tako snažna i vrijedna stvarnost ne ode u zaborav. Za sve sudionike i za one koji su posjet Svetog Oca pratili putem medija, bio je to izvanredno bogat događaj tijekom kojeg su i Crkva i cijela Bosna i Hercegovina svijetu pokazali svoje lijepo lice. Potrebno je ponovno oživjeti te poruke i u duhu tih poruka raditi na ozdravljenju društva i izgradnji naše domovine.     

U vezi sa spomenutim posjetom Svetog Oca pojavljuju se povremeni napisi da je papa Franjo trebao doći u Mostar jer je papa Ivan Pavao II. već bio u pastirskom posjetu u Sarajevu i u Banjoj Luci. Podsjećam da svaki dijecezanski biskup poziva Papu da posjeti sjedište njegove biskupije.  Tako sam i ja, kao vrhbosanski nadbiskup, mogao pozvati papu Franju samo da posjeti Sarajevo kao sjedište Vrhbosanske nadbiskupije. Budući da postoje spomenuti neutemeljeni prigovori, smatram vrijednim da Ti, brate u biskupstvu Ratko, razmisliš o pozivu papi Franju da posjeti Mostar kao sjedište Mostarsko-duvanjske biskupije, a mi biskupi rado ćemo podržati taj poziv.    

I ove godine sve nas pogađaju statistički podaci o broju naših vjernika u ovoj zemlji na kraju 2016. godine. U Vrhbosanskoj nadbiskupiji 2016. u odnosu na 2015. godinu, prema crkvenim statistikama, manje je 12 477 vjernika; u Banjolučkoj biskupiji je manje 1 407 vjernika; u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji je manje 1 202 vjernika; u Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji manje je 408 vjernika. Dakle, u cijeloj BiH u odnosu na 2015., na kraju 2016. je manje 15 494 vjernika. U 2015. je bilo na našem popisu 405 735 vjernika, a na kraju 2016. ukupno 390.241 vjernik. Mnogi su uzroci ovog stanja: pad nataliteta, odlasci mladih obitelji, političko sumorno stanje, umiranje starijeg stanovništva koje je uspjelo opstati…. Ne može nas ostaviti to indiferentnim. Međutim, isto tako to nas ne bi smjelo obeshrabriti nego, naprotiv, u nama probuditi dodatne snage da kao Crkva, s tolikim dobrim ljudima, budemo istinska potpora i ohrabrenje svim članovima svojih biskupijskih zajednica koji ostaju u našoj domovini. Posebnu zahvalnost, a nerijetko i izraze divljenja zaslužuju brojni svećenici, redovnici i redovnice jer pastoralno skrbe za župne zajednice s malim brojem vjernika koje je nerijetko otpisala čak i politika unutar vlastitog naroda. Duboko sam uvjeren da je Bog takvim vjernicima posebno blizu i da im i mi biskupi pojedinačno, ali i zajedno trebamo davati i dajemo trajnu potporu o čemu svjedoči i naša Nedjelja solidarnosti. U tome nam pomažu mnogi poput Hrvatske biskupske konferencije kroz Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima u BiH koji je u tijeku, ali i na druge načine.

Tijekom našeg zasjedanja u Mostaru redovito razmatramo i aktualnu društveno-političku stvarnost u kojoj djeluje krajevna Crkva u ovoj zemlji. Unutarnje uređenje Bosne i Hercegovine već dugo je nezaobilazna tema ne samo u medijima i u političkim krugovima nego i u svakodnevnim razgovorima ljudi jer je riječ o egzistencijalnom pitanju koje se tiče svih u ovoj zemlji. Nužno je ostvariti dijalog imajući posebno u vidu one najslabije. I prije nego što smo formirani kao Biskupska konferencija, a posebno nakon toga, nastojali smo kao biskupi u Bosni i Hercegovini u zajedničkim pitanjima iznositi zajedničke stavove. Sa žaljenjem moram konstatirati da je ovaj put Biskupski ordinarijat u Mostaru svojim Priopćenjem od 22. veljače 2017., bez da je konzultirao strukturu Biskupske konferencije BiH, javno prozvao generalnog tajnika Biskupske konferencije BiH mons. Ivu Tomaševića. Želim jasno reći da je za rad generalnog tajnika mjerodavna isključivo Biskupska konferencija, a ja kao njegov dijecezanski biskup za njega kao vrhbosanskog svećenika. Ako je u javnosti govorio o bilo kojem od javno obznanjenih dokumenata naše Biskupske konferencije, bilo da je riječ o nekom iz 1995. ili 2005. ili 2015. iza kojeg mi kao biskupi ne bi mogli stati, onda to nije do njega nego do nas zajedno i svakog osobno jer je svaki naš zajednički dokument, prije objavljivanja, usuglašen između svih članova Biskupske konferencije. I mi kao biskupi citiramo brojne dokumente i sadašnjeg i bivših papa i drugih dikasterija Svete Stolice kao i Drugog vatikanskog sabora, koji je održan prije više od 60 godina pa nas nitko ne proziva zbog toga niti tražimo dopuštenje da ih citiramo. Na žalost, pastoralno-informativni list hercegovačkih biskupija otišao je još dalje pa se smatra mjerodavnim, javno „poučavati“  članove i predsjednika Biskupske konferencije kada i što smiju govoriti? Zar je svrha bilo kojeg našeg biskupijskog glasila da unosi smutnju među vjernike? Pripadnici naših biskupijskih zajednica s pravom očekuju od svih svećenika, redovnika i redovnica, a ponajprije od nas biskupa,  a to su i smjernice papa Franje i njegovih prethodnika, da uvijek u svim važnim zajedničkim stvarima pokazujemo jedinstvo i zajedništvo, a ne da se u pitanjima, koja se tiču svih biskupija gleda samo iz kuta vlastite biskupije ili provincije.  Uvjeren sam da ćemo ustrajati u zajedništvu u duhu evanđelja i crkvenih smjernica na putu ljubavi prema Bogu i čovjeku.   

Svima želim blagoslovljeno ovo naše proljetno zasjedanje.

 

PREPORUČI