Naslovna Katolička crkvaO namaBiskupi BK BiHBiskupijeTijela BK BiHRedovništvo u BiHDokumentiZakoniAktualnosti
Zagreb - 26.01.1994

Međunarodne institucije moraju zaštititi neovisnost i slobodu svake međunarodno priznate države

Apel katoličkih biskupa Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine

Biskupi Republike Hrvatske i biskupi Republike Bosne i Hercegovine prisutni na susretu u Zagrebu 26. siječnja 1994. ponovno upućujemo domaćoj i svjetskoj javnosti hitan poziv u ime svih ljudi koji su žrtve nasilja, koji u okruženjima (a to su stvarni logori) žive bez hrane i lijekova, bez slobode kretanja i pod stalnom prijetnjom smrti, da se probudi savjest svih ljudi dobre volje, a osobito savjest odgovornih za političke odluke, da upotrijebe sva moralna sredstva u obrani ljudskih prava stotina tisuća obitelji.

Najprije iz sveg srca zahvaljujemo Svetom Ocu Ivanu Pavlu II. za poziv cijeloj Katoličkoj Crkvi u svijetu i svim ljudima dobre volje da poste i mole za mir na Balkanu, odnosno u Bosni i Hercegovini, kao i u Hrvatskoj. Svi njegovi pozivi, svi njegovi napori da se s osvajačkim ciljevima nametnuti rat u ovim prostorima zaustavi, zaslužuju naše duboko poštovanje i našu trajnu zahvalnost. Za ljubav uzvraćamo ljubavlju u ime svih žrtava za koje se Papa zauzima nesebičnom ljubavlju.

Toplo zahvaljujemo svim biskupima Katoličke Crkve, svim svećenicima, redovnicima, redovnicama, svim vjernicima i svim pripadnicima drugih vjerskih pripadnosti koji su se uključili u post i molitvu za naš mir.

Iskreno zahvaljujemo svim dobročiniteljima koji velikodušno i ustrajno svjedoče svoju ljudsku solidarnost s patnicima i žrtvama nepravde sabirući i šaljući humanitarnu pomoć preko karitativnih i humanitarnih organizacija ili privatnom inicijativom. Nažalost, nasilje je toliko bezobzirno da ni ta humanitarna pomoć ne može redovito stizati do najpotrebnijih koji se zbog toga osjećaju napušteni, prepušteni sili jačega i zaboravljeni.

Humanitarni putovi do svih ljudi kojima je potrebna pomoć da spase goli život moraju biti otvoreni, zaštićeni i osigurani sredstvima koja mogu spriječiti svakog nasilnika da humanitarnu pomoć priječi, pljačka ili uništava.

Poznate su nam činjenice da u nekim mjestima srednje Bosne i u Sarajevu ljudi umiru od gladi, čak i cijele obitelji. Ne možemo se oglušiti krikovima i očaja i nade koje nam iz opkoljenih mjesta srednje Bosne, u kojima živi uglavnom katoličko stanovništvo, upućuju njihovi svećenici. Činjenica je da u ovom dijelu Europe, na koncu XX. stoljeća, stoje pred potpunim uništenjem sarajevska i banjolučka dijeceza s ukupno više od šesto tisuća katolika Hrvata. Suosjećamo s patnjom svake ljudske osobe i svake obitelji bilo koje nacionalne ili vjerske pripadnosti.

Krajnje je vrijeme da se odlučno stane na put nasiljima koja satiru stotine tisuća nedužnoga civilnog stanovništva: djecu, žene, stare, nemoćne i bolesne ljude kao i ranjenike kojima je spriječena najosnovnija liječnička pomoć. Rat koji je bio nametnut Hrvatskoj prije gotovo tri godine, a sada osobito bijesni u Bosni i Hercegovini, također međunarodno priznatoj državi, velik je zločin protiv svih ljudskih prava za koji su odgovorni ne samo oni koji su ga zbog svojih egoističkih ciljeva pokrenuli nego i oni koji se prema tom zločinu odnose ravnodušno, a pogotovo oni koji ga na bilo koji način podupiru, propustivši zakonitu mogućnost da ga zaustave.

Ni pred Bogom ni pred poviješću neće se moći ispričati nitko tko je imao mogućnost i odgovornost da nasilje zaustavi, a to nije učinio.

"Na Balkanu Europa umire!" Na ovim prostorima Ujedinjeni narodi ostaju bez pravog učinka. U ovom dijelu Europe okaljana je europska civilizacija neizbrisivom ljagom. Svi govori o ljudskim pravima, o međunarodnom pravu i konvencijama ovdje gube svaku vrijednost. Naoružani moćnici kroje zakon i ubijaju, razaraju, protjeruju ljude iz njihovih domova i tako čiste područja za sebe. To mogu činiti bez ikakve odgovornosti računajući bilo na otvorenu bilo prikrivenu potporu nekih snaga koje ih zaštićuju. Trgovci oružjem gomilaju bogatstva; crno t.ržište gomila profite; trguje se ljudskom krvlju i suzama. Gdje pak vlada isključivo pravo jačega, najgore prolazi onaj tko je slab i ne može se obraniti. Stoga se može dogoditi da u očaju i sam počini zločin, ako je neprestano izložen sistemu nasilja koje mu niječe pravo na postojanje. I u takvim okolnostima zločin nije dopustiv i mi svaki zločin, s bilo koje strane počinjen, osuđujemo. Spirala zla se mora prekinuti svim zakonitim sredstvima da se osigura dostojanstvo i pravo na slobodan i siguran život svakoj ljudskoj osobi u njezinu domu, u njezinu kraju, u njezinoj široj zajednici, bilo nacionalnoj, bilo vjerskoj.

Stoga smatramo svojom dužnošću ponovno uputiti krajnje dramatičan poziv svjetskoj javnosti da se pokrenu sve snage ljudi dobre volje, a osobito da se pokrene savjest svih odgovornih u međunarodnim institucijama za pravdu i mir kako bi se konačno zaustavilo ovo krvoproliće.

Papa Ivan Pavao II. svojim visokim moralnim autoritetom upozorava, poziva i zaklinje da se zaštite ljudi od nepravde i nasilja. Tom se glasu i mi pridružujemo s nadom da to neće biti glas vapijućega u pustinji. Ta pustinja je mrtvilo savjesti, moć sebičnih interesa jakih na račun slabih, što može postati potpora onom koji otima tuđe jer je jači.

S pravom očekujemo da međunarodne institucije, odgovorne za poredak slobode i prava u Europi i svijetu, mogu i trebaju zaštiti i osigurati ljudska prava svake ljudske osobe; trebaju osigurati i zaštititi i neovisnost i slobodu svake međunarodno priznate države u njezinim granicama; osigurati siguran povratak svim izbjeglicama i prognanima na njihova ognjišta. Neotuđivo je pravo čovjeka da živi u svom domu. Međunarodne institucije dužne su bdjeti da se poštuju prava i sloboda manjina u svakoj državi. Što se zahtijeva za manjine u jednoj državi, mora biti zajamčeno i zaštićeno manjinama u svakoj državi.

To su uvjeti pravednog mira za sve ljude, narode i države. Takav mir treba stvoriti, zaštititi i sačuvati. Mir koji ne bi ispravio nepravde, koji bi priznao učinke nasilja - ne bi bio ni pravedan ni trajan mir. Politika koja ne bi slijedila načela pravednoga mira za sve ljude i narode ne bi bila čovječna, ne bi bila u službi mira. Mir može biti samo djelo pravde (usp. Iz 32,17).

Ovdje moramo izraziti svoje duboko žaljenje da se u nekim moćnim svjetskim mass-medijima, ili zbog pomanjkanja objektivnih informacija ili pod utjecajem neke pristrane politike, ne pristupa objektivnoj analizi svih uzroka i svih elemenata tragičnog sukoba u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini, pa se griješi i protiv istine. Osobita se šteta nanosi žrtvi napadača. Istina i pravednost su nerazdvojive.

Progovorili smo i ovog puta kao biskupi Crkve u hrvatskom narodu u ime univerzalnih moralnih načela; progovorili smo iz svoje savjesti da se zauzimamo za dobro ne samo svoga naroda nego za dobro svakog čovjeka, bilo koje nacionalnosti ili vjerske pripadnosti. Govorimo iz svoje vjernosti Bogu Stvoritelju i Spasitelju svih ljudi.

Ne želimo šutnjom na svoju savjest preuzeti odgovornost ni za jednu kap ljudske krvi ni za jednu suzu potlačenih, obespravljenih, prepuštenih bez pomoći i zaštite nepravednom nasilju.

Pozivamo svu braću u vjeri da nastave usrdnu molitvu za pravedan mir! Da, slobodni od svake mržnje i želje za osvetom, sve svoje pouzdanje povjere milosrdnom Bogu da svojim svjetlom obasja svako srce i svaku savjest kako bi se svi ljudi otvorili Bogu i jedni drugima u pomirenju, opraštanju i pravednosti.

Zagovoru Presvete Bogorodice povjeravamo svoju nadu!

 

Franjo kard. Kuharić, nadbiskup-metropolita zagrebački i predsjednik HBK
Anton Tamarut, nadbiskup-metropolita riječko-senjski
Ante Jurić, nadbiskup-metropolita splitsko-makarski
Vinko Puljić, nadbiskup-metropolita vrhbosanski
Ivan Prenđa, nadbiskup-koadjutor zadarski
Ćiril Kos, biskup đakovačko-srijemski
Slavomir Miklovš, grkokatolički biskup križevački
Franjo Komarica, biskup banjolučki
Slobodan Štambuk, biskup hvarski
Josip Bozanić, biskup krčki
Želimir Puljić, biskup dubrovački
Đuro Kokša, pomoćni biskup zagrebački
Marin Srakić, pomoćni biskup đakovački
Juraj Jezerinac, pomoćni biskup zagrebački
Marko Culej, pomoćni biskup zagrebački

PREPORUČI