Naslovna Katolička crkvaO namaBiskupi BK BiHBiskupijeTijela BK BiHRedovništvo u BiHDokumentiZakoniAktualnosti
Rim - 12.01.1993

Govor msgr. Vinka Puljića u ime hrvatskih biskupa Bosne i Hercegovine prigodom pohoda ad limina

Sveti Oče,

S dubokom odanošću upućujem Vam srdačne pozdrave u ime hrvatskih biskupa Republike Bosne i Hercegovine: Mons. Pavla Žanića, biskupa mostarsko-duvanjskog i stalnog apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanskoga i njegovog koadjutora mons. Ratka Perića, te mons. Franje Komarice, biskupa banjalučkoga, i u svoje osobno ime. Došli smo u pohod ad limina unatoč teškim ratnim prilikama u našoj zemlji.

Izražavamo iskrenu zahvalnost na trajnom zalaganju Vaše Svetosti za obranu ljudskoga dostojanstva i ljudskih prava u Bosni i Hercegovini. Vaši izravni interventi i pozivi svijetu da pomogne ugroženom pučanstvu i da ga zaštiti pred nepravednim napadačima bili su mu ohrabrenje i poticaj da izdrži u teškim trenucima. Takvim odlučnim stavom pokrenuli ste, Sveti Oče, cio svijet da svrati pozornost na naše patnje i da se više zauzme za sve obespravljene na bosanskohercegovačkom prostoru. Na poseban način zahvaljujemo Vam za Dan molitve za mir u Europi, posebno na Balkanu, upriličen prije dva dana u Asizu, na kojem smo i mi mogli sudjelovati. Uvjereni smo da će milosrdni Bog uslišati zajedničke vapaje za toliko žuđenim mirom u našoj zemlji.

Vama je, Sveti Oče, poznato koliko je naš katolički narod pretrpio za vrijeme komunističkog režima. Ponadasmo se da će dolaskom demokracije sinuti bolja vremena za rast vjere u našim krajevima. To se zaista i počelo događati. Ali ideološki odgajani vode vojske i politike nisu prihvatili demokratske promjene nego su ogromnim naoružanjem i cijelom vojnom organizacijom stali uz jedan narod bivše države, a protiv legitimnih prava susjednih naroda. Došlo je do vojnog oružanog napada, nakon Slovenije i Hrvatske, i na Bosnu i Hercegovinu; i to ovdje u strahovito brutalnom obliku rušenja i uništavanja kako mnoštva civila tako i civilnih objekata.

Katolička Crkva u Bosni i Hercegovini doživjela je također svoju Golgotu. Pred početak rata u našoj Republici bilo je oko 830.000 katolika, od kojih je najveći broj hrvatske nacionalnosti. Svaka od 4 postojeće biskupije na specifični je način doživljavala ove ratne strahote započete od listopada 1991., osobito od travnja 1992.

U Vrhbosanskoj nadbiskupiji od oko 500.000 katolika jedna je polovica u izbjeglištvu. Od 144 župe 50% ih je zauzeto, a narod i svećenici silom protjerani. Na svim okupiranim područjima crkve, kapelice i samostani razoreni su ili teško oštećeni. U Sarajevu je zgrada bogoslovskog sjemeništa znatno oštećena, a bogoslove smo morali premjestiti na područje hvarske biskupije. Franjevačka je teologija okupirana, a bogoslovi su u izbjeglištvu u zagrebačkoj nadbiskupiji. Jedan je svećenik ubijen, drugi se nalazi u koncentracijskom logoru, dok je jedna redovnica teško ranjena.

Banjalučka se biskupija gotovo cijela nalazi u teškoj situaciji. Ona je imala oko 120.000 katolika, a do sada je već skoro polovica u izbjeglištvu. Premda na njezinu području nema onakvih ratnih događanja kao u drugima, ipak pod raznim prijetnjama i pritiscima i radi velike obespravljenosti narod je prisiljen bježati. Oko 50% crkvenih objekata razoreno je ili teško oštećeno, a oko 45% više ili manje oštećeno. Dvojica su župnika ubijena, više je njih prošlo kroz strašne koncentracijske logore, neke su redovnice i vjernici laici izvrgnuti stalnim životnim pogibeljima. Za ovu biskupiju postoji stvarna opasnost da bude nasilno ugašena.

U biskupijama Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan bilo je oko 210.000 katolika, od kojih je oko 20% u izbjeglištvu. Od 78 župa 16 ih je okupirano ili se nalaze u ratnim zonama. Oko 40 crkava i crkvenih objekata uništeno je ili oštećeno; biskupska je rezidencija u Mostaru spaljena, a katedrala razorena.
Sveti Oče, koliko je do nas održavamo kontakte s predstavnicima drugih vjerskih zajednica: sa Srpskom pravoslavnom Crkvom i s Muslimanskom zajednicom. Iznad svega i mi biskupi i naši svećenici nastojimo ostati s napaćenim i vrlo često obespravljenim narodom. No, osjećamo se i pomalo umorni, ali još više i nemoćni pred teškoćama u kojima se nalazimo. Zato nam je svaka pomoć, savjet, ohrabrenje siguran znak da nismo prepušteni samima sebi.

Svjesni smo, Sveti Oče, Vaše moralne snage i autoriteta koji uživate i Vi osobno i Sveta Stolica u cijelom svijetu. Stoga Vas molimo da ostanete s nama. Smatramo da nije volja Božja da nas nestane na onim prostorima na kojima živimo već 13 stoljeća, gdje smo unatoč dramatičnim povijesnim kušnjama, s pomoću Božjom, uspjeli očuvati svoju vjeru u Isusa Krista, svoju povezanost s Petrovim nasljednikom i svoj nacionalni identitet. I danas unatoč svim promjenama i tragičnim zbivanjima, mi ostajemo kao i do sada spremni za miran suživot i s pravoslavcima i s muslimanima i s pripadnicima ostalih vjeroispovijesti.

Upućujemo Vašoj Svetosti još jednu žarku molbu. Premda prilike u nas još nisu sređene, ali živeći u nadi da će svemu ovome brzo doći kraj, mi biskupi Vrhbosanske metropolije pozivamo Vas, Sveti Oče, da posjetite naše partikularne Crkve. To bi bila velika utjeha i blagoslov našem ispaćenom narodu i ujedno učvršćivanje žuđena pravednog mira za sve stanovnike naše zemlje.
Sveti Oče, svojim apostolskim blagoslovom confirma fratres et filios tuos u Bosni i Hercegovini. Neka taj blagoslov bude zalog nebeskog svjetla i pomoći nama pastirima, našim svećenicima, redovnicima i redovnicama, našim izbjeglicama, ranjenicima, zatvorenicima po logorima, vojnicima koji se bore protiv zla u sebi i oko sebe, našim mladima, tisućama naših prognanika, kao i svemu pučanstvu naše zajedničke domovine.

 

Msgr. Vinko Puljić, nadbiskup i metropolita vrhbosanski

PREPORUČI