Naslovna Katolička crkvaO namaBiskupi BK BiHBiskupijeTijela BK BiHRedovništvo u BiHDokumentiZakoniAktualnosti
Sarajevo - 18.12.1992

Najvažnija je zaštita ljudskih prava od agresije u BiH

Pismo hrvatskih biskupa iz BiH Svetom Ocu

Sveti Oče

Među svakodnevnim tužnim vijestima, koje stižu s ratnih bojišta i iz koncentracijskih logora naše nesretne Republike Bosne i Hercegovine, vijesti koje nam paraju srce i smućuju pamet zbog nečuvenih poniženja ljudskih osoba i nečovječna masakriranja nenaoružana stanovništva, stiže nam, Sveti Oče, i Vaše Pismo od 12. studenoga ove godine, osobna Poruka istine, ljubavi i ohrabrenja, kao i Vaš poziv na Dan molitve za mir u Europi, i poziv upućen također nama biskupima u Bosni i Hercegovini da sudjelujemo na međureligijskom susretu u Asizu.

Mi, hrvatski biskupi Bosne i Hercegovine, ostali smo istinski dirnuti Vašom ljubavlju i zahvalni na Vašem pastoralnom gestu izraženu u Poruci zajedništva i suosjećanja s progonjenima, poniženima i ožalošćenima u ovim našim krajevima. Već više od godine dana mi biskupi, zajedno sa svojim svećenicima, redovnicima i redovnicama te svim vjernicima, vidljivo doživljavamo očinsku brigu Vaše Svetosti za naš narod i za sve narode prognane u ovoj okrutnoj balkanskoj agresiji koju je oružano započeo i nastavlja ekstremni dio naših susjeda Srba do jučer mirnih prijatelja, a danas pretvorenih u naše smrtne neprijatelje.

Veoma smo zahvalni Vašoj Svetosti ne samo za ovu Poruku solidarnosti, nego i za sve Vaše bezbrojne intervencije, poznate i manje poznate, koje ste poduzimali preko raznih ureda Svete Stolice u korist našega pučanstva na međunarodnom bilo diplomatskom bilo humanitarnom planu.

Ne znamo zašto se ova oluja ljudoubojstva naoružanog dijela naših stoljetnih kućnih susjeda ovako nemilosrdno sručila ovih dugih mjeseci protiv nas Hrvata katolika i protiv susjeda muslimana: zločinačka je to agresija kojoj je tuđa bilo kakva ljudska civilizacija i bilo kakva kršćanska misao, iako se u nesretnom narodu, kojem pripadaju agresori, već stoljećima naviješta Evanđelje ljubavi i mira. Vjerodostojne procjene kažu da je u ovom ratu koji se vodi na području Republika Hrvatske i Bosne i Hercegovine tijekom 1991./92. poginulo više od 200.000 ljudi, većinom civila; pola milijuna je ranjenih, milijun ljudi živi u neljudskim uvjetima bez vode, hrane, krova, pod opsadnim stanjem, a ima oko dva milijuna prognanih i izbjeglih iz desetaka uništenih gradova i stotina spaljenih sela. Na stotine crkava i džamija porušeno ili oštećeno. Prava abominatio desolationis (Dan 9,27).

Iako su svjetske organizacije: Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, Europska zajednica, Konferencija o europskoj sigurnosti i suradnji jasno proglasile napadača i osvajača - Srbiju i Crnu Goru te bivšu Jugoslavensku narodnu armiju, koja je svoje oružje izručila bosansko-hercegovačkim Srbima, ipak u konkretnoj praksi kao da se ne razlikuje tko je glavni začetnik i zločinac a tko žrtva, tko napadač a tko napadnut.
Teško je shvatljivo da se danas, na ovom značajnom stupnju razvoja ljudske kulture i naglašavanja temeljnih ljudskih prava na ovim prostorima, usred civilizirane Europe i svijeta gleda gotovo ravnodušno na ovo užasno istrebljenje i genocid hrvatskog i muslimanskog naroda, i da to nijedna svjetska sila ne može ili ne želi efikasno zaustaviti. Jesmo li zaista osuđeni in holocaustum, da nam bezumni rasistički Moloh guta djecu, mladiće i djevojke, muževe i žene te da ognjem i mačem zauzima ognjišta na kojima smo stoljećima dijelili dobro i zlo?

Ovo je prilika da ponovimo svoju osudu nad ubijanjem nevina pučanstva u ovim krajevima, dolazilo bilo s čije strane i da molimo Boga za oproštenje zbog zločina koje su počinile bilo čije ruke i srca.

Mi čvrsto vjerujemo da je Bog Otac poslao svoga Sina na ovaj svijet da donese radosnu vijest ubogima, da iscijeli srca slomljena, da zarobljenima navijesti slobodu... da dadne ulje radosti umjesto ruha žalosti i pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna (Iz 61,1-3). Ali vjerujemo da to sve Bog čini također preko ljudi koji njegovu volju ispunjavaju. Svjesni smo da Vaša Svetost nije propustila nijednu priliku ni sredstvo da založi svoj moralni i crkveni autoritet da pritekne u pomoć našem nesretnom pučanstvu bilo moralnim i diplomatskim priznanjem bilo materijalnom pomoću. Slobodni smo Vas, Sveti Oče, zamoliti da i dalje budete uz nas u ovoj našoj ljudskoj tragediji i da apelirate na odgovorne na međunarodnoj razini da ovo krvoproliće prestane i da se pospješi dolazak humanitarne pomoći našem pučanstvu koje je ostalo bez igdje ičega. Ne zna se što je hitnije i nužnije: da rat svrši ili da ljudi imaju najosnovnije uvjete za život.

1. Naše pučanstvo zaista treba i krova i kruha i ruha, ali prije toga treba mu osigurati pravo na život i rad, na njegov teritorij, na njegove tvornice i oranice, gdje će živjeti i zarađivati potrebna sredstva za egzistenciju. Zahvalni smo međunarodnoj zajednici na svakoj humanitarnoj pomoći, koja nam velikodušno stiže iz raznih zemalja i od raznih organizacija. Ona nam je i nadalje prijeko potrebna. Ali smo beskrajno potrebniji međunarodne zaštite ljudskih prava pred neljudskim agresorom koji nam sve otima a život uništava.

2. Molimo Vašu Svetost da Sveta Stolica u skladu sa svojim mogućnostima djelovanja poradi na tome da vlade moćnih zemalja preuzmu zadaću i odgovornosti za ono što im nalažu međunarodni dokumenti o poštovanju temeljnih ljudskih prava, prinuđujući agresora i otimača da svima prognanima i izbjeglima omogući povratak u njihove domove, pri čemu ne može biti govora ni o kakvu prekrajanju državnih granica.

3. Mi ne mislimo da se sadašnji sukob - agresija može riješiti oružjem, pa ni onim najmodernijim, podijeljenim svim stranama. Pobijeđeni u ratu, posebno ako budu protjerani s vlastitih područja, stalno će tražiti osvetu, i revanšizmu neće biti kraja. Tako se može očekivati da povremeno opet izbiju novi balkanski sukobi. Ali smo isto tako uvjereni da je nemoguće mirno promatrati zločinca, naoružana do zuba, kako uništava nedužnu žrtvu, koja ni po čemu nije kriva osim što je živa. Stoga je neodgodiv zahtjev da se odmah i posve razoruža poznati i identificirani neprijatelj, koji se već desetljećima pripremao i naoružavao zloupotrebljavajući u ovoj agresiji strahoviti potencijal za ovaj genocid. Svjedoci smo da ovakva agresora ne mogu razoružati papirnate međunarodne rezolucije, koje, što se više množe to više graniče s neozbiljnošću i otkrivaju namjeru neodlučnosti da se išta uspješno poduzme. Ovdje mogu učiniti nešto konkretno samo zaštitne policijske ili vojničke snage moćne i odgovorne za poštivanje općeljudskih prava u svjetskoj zajednici. Ljudska je, moralna i međunarodna dužnost onih koji su kadri to učiniti da to ostvare, kao što se već pokazalo efikasnim u posljednje vrijeme u nekim predjelima svijeta. Svjesni smo da Bosna i Hercegovina nisu zone ekonomski i politički interesantne mnogim moćnicima svijeta, ali mi apeliramo u ime čovještva i dostojanstva milijuna obespravljenih i životno ugroženih da se njihova ljudska prava na život i na suživot stave ispred svih drugih interesa.

Zahvalni Vašoj Svetosti na svakom pothvatu i gesti u korist našeg pučanstva, upućujemo Vam, Sveti Oče, u ime svega našega svećenstva, redovništva i vjerništva i u svoje osobno ime izraze najboljih želja za Božićne blagdane i za Novu 1993. godinu. Neka Krist, Knez mira, svemu svijetu udijeli žuđeni mir, koji je djelo pravde (Iz 32,17) i želja ljudskog srca.

 

Msgr. Vinko Puljić, nadbiskup i metropolita vrhbosanski
Msgr. Franjo Komarica biskup banjalučki
Msgr. Pavao Žanić, biskup mostarsko-duvanjski i ap. adm. trebinjsko-mrkanski
Msgr. Ratko Perić, mostarsko-duvanjski biskup koadjutor

PREPORUČI