Naslovna Katolička crkvaO namaBiskupi BK BiHBiskupijeTijela BK BiHRedovništvo u BiHDokumentiZakoniAktualnosti

Uspostava stalnoga đakonata

Prot. br. 154/99

USPOSTAVA STALNOGA ĐAKONATA

U rujnu 1982. Biskupska konferencija Jugoslavije odlučila je na svome području ponovno uspostaviti trajni đakonat. Izrađene "Norme o ponovnoj uspostavi trajnog đakonata", posredstvom Svete kongregacije za sakramente i bogoštovlje, odobrio je papa Ivan Pavao II. 17. prosinca 1983. godine a dopunu čl. 21 istih Normi spomenuta Kongregacija 13. lipnja 1984. (usp. "Službene vijesti Biskupske konferencije Jugoslavije", br. 1/1984., str. 3-6: hrvatski tekst; br. 2/1984., str. 7-12: dopuna čl. 21 i latinski tekst). Kao jedna od nasljednica gore spomenute Konferencije, Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine, na svome zasjedanju u Banjoj Luci od 12. do 14. srpnja 1999., spomenute "Norme o ponovnoj uspostavi trajnog đakonata", prilagođene novim prilikama, usvojila je te ih proglašava za svoje područje.

U Banjoj Luci, 14. srpnja 1999.

Vinko kardinal Puljić
nadbiskup vrhbosanski
i predsjednik BK BiH


NORME O PONOVONOJ USPOSTAVI TRAJNOG ĐAKONATA

1. Među divne plodove Drugog vatikanskog sabora ubraja se ne bez razloga i ponovno uspostavljanje trajnog đakonata u Zapadnoj Crkvi.

2. Stojeći na onom što je rečeno u dogmatskoj konstituciji "Lumen gentium", br. 29, i u papinskim dokumentima Motu proprio Pape Pavla VI. "Sacrum diaconatus ordinem" od 18. lipuja 1967. i Motu proprio istoga Pape "Ad pascendum" od 15. kolovoza 1972., ova Biskupska konferencija, pošto je dugo i pomno razmatrala stvar na svojoj plenarnoj sjednici održanoj mjeseca rujna 1982. u Đakovu, odlučila je da na njezinu području treba ponovno uspostaviti trajni đakonat.

3. Ovim što slijedi potanje se tumači nakana biskupa ove biskupske konferencije, raščlanjena u poticajne norme i odredbene norme.

POTICAJNE NORME

4. Đakonska služba, koja je u samoj kolijevci Crkve sjala tolikim sjajem, nepravdom vremena je u Latinskoj Crkvi gotovo bila potisnuta u zaborav, a sada ponovno uspostavljena daje novu nadu da će Crkva i u našim vremenima zasjati u svijetu novim svjetlom.

5. Uspostavljajući trajni đakonat potpunije se obnavlja i hijerarhijska struktura Crkve, koja se po svjedočanstvu svetog Ignacija Antiohijskog sastoji od biskupa, prezbitera i đakona. "Potrebno je pak", piše Traljanima, "da svi na svaki način časte đakone, koji su službenici Božjih tajna; nisu naime đakoni jela i pića, nego službenici Crkve Božje. Neka svi prema tome časte đakone kao Isusa Krista, kao i biskupa, koji je slika Oca, a prezbitere kao Božji senat i vijeće apostola: bez ovih nema Crkve" (ib. 2, 1;3, 1).

6. U Crkvi apostolskog vremena đakoni su povezani skupa s biskupima i prezbiterima u svetoj službi, imah veliku ulogu ne samo kao ures Crkve, nego su i svojim djelovanjem uvelike obogatili duhovne riznice Crkve. To je pak vrlo poželjno i u naše vrijeme, da naime spasenjsko poslanje Crkve postane još djelotvornije.

7. Vršeći snagom svetog reda službu djela ljubavi, koja je svojstvena đakonatu, sama Crkva se pokazuje kao služiteljica po kojoj njezin božanski Osnivač ne prestaje služiti (usp. Mt 20, 28).

8. Služenjem djela ljubavi i služenjem naviještanja Evanđelja đakoni doprinose okupljanju Božjeg naroda u hijerarhijskom tijelu Crkve, što doseže vrhunac u slavlju Euharistije te tako Crkva raste do punine Kristove.

9. Ne bi trebalo smetnuti s uma ni ekumensku važnost. Ponovnim uspostavljanjem trajnog đakonata u većoj mjeri izlazi na svjetlo poklad zajedničke baštine s Istočnim Crkvama, tim više što u našim krajevima žive katolici izmiješani s pravoslavcima.

10. U vršenju svoga služenja đakoni imaju sasvim specifičnu službu kojom se razlikuju kako od laika tako i od prezbitera.

11. Uspostavljanjem stalnog đakonata većim će sjajem zasjati liturgijsko, osobito euharistijsko slavlje, te će postati znakovitije i pokazati se zaista kao "vrhunac i izvor" crkvenog života. (Usp. liturgijsku konstituciju "Sacrosanctum Concilium", br. 10.)

12. U našim prilikama ponovno uspostavljanje trajnog đakonata žele oni koji neposredno djeluju u brizi za duše, tim više što kod nas naviještanje Evanđelja nailazi na specifične teškoće koje se - čini se - mogu prevladati, ustanovljenjem stalnih đakona.

13. I u nekim našim biskupijama Crkva trpi veliku štetu zbog nedostatka prezbitera, čemu će se bar djelomično pomoći uspostavom stalnih đakona.

14. Ima i kod nas ljudi laika koji se na različite načine mnogo trude u životu Crkve, a koji bi, ojačani đakonskim redom, svoje djelovanje vršili mnogo plodonosnije.

ODREDBENE NORME

15. Đakoni će svoje djelovanje vršiti u punom zajedništvu i ovisnosti sa svojim Biskupom, koji snosi prvu odgovornost za život Crkve u svojoj biskupiji, i - ukoliko nije drugačije određeno - s mjesnim župnikom.

16. Vršeći djela ljubavi - što je svojstveno đakonu - snagom hijerarhijskog stupnja đakon u vršenju ove specifične evanđeoske službe predstavlja crkvenu zajednicu.

17. Istom snagom svetog reda đakanata pružat će pomoć u naviještanju Evanđelja, u propovijedanju i katehizaciji, ih u pripremanju kandidata za sakramente krštenja i potvrde, kao i pastoralnim posjetima, osobito bolesnika.

18. U liturgijskim činima prema propisanim normama đakon vlastitom službom asistira Biskupu ili prezbiteru, svečano podjeljuje krštenje, dijeli pričest, s ovlaštenjem blagoslivlje ženidbe, predvodi pogrebne obrede, podjeljuje blagoslovine. Predsjeda liturgiji riječi, osobito gdje nema biskupa ili prezbitera.

19. Laicima pomaže da plodonosnije vrše djela apostolata.

20. Jedni su đakoni vezani zakonom celibata, a drugi su oženjeni.

21. Na mjesnog Ordinarija spada odgovornost i nadležnost pripuštanja kandidata đakonatu, briga o njihovoj pripremi, vršenje reda. Prestanak službe biva suspenzijom, uklanjanjem ili lišavanjem od vršenja reda, prema propisima općega prava, ih svođenjem u stanje umirovljenika, što biva po biskupijskim propisima.

22. Nitko neće biti pripušten primanju svetog reda đakonata ako Ordinarij nije prije sigurno ustanovio da ima svojstva koja se traže, saslušavši i članove crkvene zajednice u kojoj je kandidat živio.

23. Neka se nitko ne pripušta đakonatu samo za nagradu za bilo kakve usluge, nego samo iz razloga potrebe ili koristi duša.

24. Od kandidata se traži određen stupanj kreposti, duh molitve, ljubav prema Crkvi, raspoloženost za dijelog, dovoljna inteligencija, ćudoredna trijeznost, razboritost, ravnoteža duha te duh odgovornosti. Traži se također dovoljno tjelesno zdravlje.

25. Uz spomenuta svojstva traži se i spremnost i raspoloživost za pastoralnu suradnju s drugima.

26. U pripuštanju kandidata đakonatu Ordinarij će odbaciti svaku predrasudu u pogledu društvenih slojeva ili građanskih profesija, samo ako su spojive sa svetom službom.

27. Kanonska dob za one koji se pripuštaju trajnom đakonatu određuje se 25 godina za one koji su vezani celibatom, a 35 godina za oženjene.

28. Za podjeljivanje reda đakonata oženjenima traži se i pristanak supruge, te mo_______urnost o stabilnosti toga braka dokazana život_____pravom se očekuje od đakonove obitelji da pruža svjedočanstvo kršćanskog života, osobito u odgajanju vlastite djece.

29. Đakoni neka se ne bave politikom.

30. Na Biskupa spada briga za intelektualnu, teološku, pastoralnu i duhovnu formaciju đakona.

31. Ustanove za formiranje đakona su ili biskupijske ili međubiskupijske ili krajevne.

32. Briga za formiranje đakona neka se povjeri ljudima koji su i sami zdrave nauke te prožeti duhom ljubavi prema Crkvi.

33. U kandidatima treba njegovati duh evanđeoske vjernosti i univerzalnosti, kao i crkveni duh dijaloga.

34. Kandidati moraju steći dovoljno poznavanje Biblije, teologije, liturgike i asketike, kao i drugih disciplina poput katehetike i administracije, kako to zahtijeva pravilno vršenje đakonske službe.

35. Od kandidata se traži dovoljno poznavanje okolnosti u kojima će vršiti svoje djelovanje; kao što je kod nas kršćanska pravoslavna zajednica, islam i marksizam.

36. Za daljnju trajnu formaciju đakona poslužit će teološki, pastoralni, katehetski i liturgijski tečajevi, zatim studijske grupe, rekolekcije i tome slično.

37. Formacija đakona može biti i kraća ukoliko ju je prije bar djelomično stekao.

38. Pitanje đakona kao i prezbitera spadaju u nadležnost Vijeća Biskupske konferencije za kler.

39. Studij izobrazbe ne bi trebao biti kraći od tri godine na katehetskim ili pastoralnim ili sličnim institutima pod nadzorom Biskupa i prema crkvenim propisima, osobito prema Instrukciji Svete kongregacije za katolički odgoj od 1. lipnja 1969.

40. Za vrijeme izobrazbe kandidat će proći kroz praktične vježbe da se bolje privikne surađivati s Biskupom, prezbiterima i laicima.

41. Za vrijeme izobrazbe kandidati moraju pružiti svjedočanstvo prilagodljivosti osobnog života - oženjeni i obiteljskog života - prema životu zajednice.

42. Nitko od kandidata neće biti pripušten ređenju dok po sudu Biskupa ne bude zajamčena njegova prikladnost.

43. Đakon neka bude svjestan da zvanje ima kao dar koji mu je dobrohotno dan, pa neka ga primi u duhu poniznosti i zahvalnosti, i zato se smatra pozvanim na veće suobličavanje Kristu, koje će njegovati čitanjem Svetog Pisma, skaramentalnim životom, svakodnevnom molitvom, a osobito svakodnevnim liturgijskim recitiranjem Jutarnjih pohvala i Večernje.

44. Đakon treba da se ističe primjernim krepostima, bratskom ljubavlju, posebnom ljubavlju prema Crkvi, pobožnošću prema svecima, a posebno prema Blaženoj Djevici Mariji, koja je uzor služenja Bogu i ljudima, pa će stoga svaki dan moliti bar dio krunice.

45. Po primjeru đakona prve Crkve posebnom ljubavlju ljubit će siromahe, bolesnike, potrebnike svih vrsta koji po evanđeoskom pravu od đakona očekuju darežljivost, pomoć i utjehu (usp. Mt 25, 31-46).

46. U svrhu unapređenja duhovne formacije đakoni će bar svake druge godine obavljati duhovne vežbe. A neka rado sudjeluju i u drugim biskupijskim ili međubiskupijskim ustanovama za unapređenje duhovnog života.

47. Đakon stoji na raspolaganju svom Ordinariju i svoju službu neka vrši u duhu poslušnosti prema njemu, uvijek pokoran njegovoj punoj jurisdikciji i odgovornosti.

48. Na svakog pojedinog biskupa kao vrhovnog pastira u biskupiji spada odgovornost i pravo odlučivanja o korisnosti ili prikladnosti uvođenja stalnih đakona u vlastitoj biskupiji.

49. Pravo je i dužnost Biskupa da se brine kako bi se u njegovoj vlastitoj biskupiji za što veću korist duša uskladila đakonska služba s ostalim biskupijskim strukturama.

50. Vrlo je prikladno da đakoni imaju svoga predstavnika u različitim biskupijskim strukturama, a osobito u Pastoralnom vijeću.

51. U liturgijskim obredima đakon se oblači u ruho koje je vlastito njegovu redu. Izvan liturgijskih obreda vrlo je prikladno - osim ako se - drugačije ne preporučuje - da ima znak svoga kleričkog staleža.

52. Neka se nitko ne pripušta stalnom đakonatu ako za njega nije osigurano što je potrebno za život.

53. Kao pravilo pretpostavlja se da će stalni đakoni sredstva za život imati od vršenja svoga profesionalnog rada.

54. Prije nego Biskup u svojoj biskupiji uspostavi trajni đakonat, bit će potrebno i vrlo pohvalno da sasluša svoje dijecezansko Prezbiterijalno i Pastoralno vijeće. U duhu kolegijaliteta neka obavijesti Biskupsku konfererciju o uvođenju stalnog đakonata u svojoj biskupiji.

PREPORUČI